Pozitivnim razmišljanjem do boljeg zdravlja

“Ono što misliš tokom čitavog dana, to si.” – ovo je napisao čuveni američki esejist, Ralph Waldo Emerson. To je samo jedna od nebrojenih izreka o moći i snazi naših misli. Znani i neznani, potpisani i nepotpisani autori dali su svoj doprinos jednom od najzanimljivijih poglavlja ljudske psihologije.

„Misliš li da možeš ili misliš da ne možeš; u oba slučaja si u pravu“ poznata je izreka iz arsenala suvremene teorije o pozitivnom razmišljanju. A znanstvenici koji su proučavali utjecaj misli na naše tijelo, odavno su konstatirali istinu koja bi mogla biti izrečena otprilike ovako: „Pogledam li tvoje tijelo danas, znam kakve su bile tvoje misli jučer. Poznavajući tvoje misli danas, mogu naslutiti kako će sutra izgledati tvoje tijelo. Nevjerojatno je snažna i uska veza naših misli i našega tijela, naših strahova, strepnji, razočaranja ili radosti u odnosu na sve one promjene na tkivima, organima i organskim sustavima. Nažalost, o toj se vezi govori i piše mnogo manje nego što bi trebalo.

Negativne emocije – velika opasnost

Malo je poznato da su emocionalni činitelji snažno povezani s reumatoidnim artritisom. Ovaj poremećaj čini se pogađa žene koje imaju sklonost potisnuti svoje osjećaje, koje, umjesto da se razljute i suoče s ozbiljnim emocionalnim problemima, prihvaćaju pasivnost i potištenost kao reagiranje na životne probleme.
Uska je veza između emocija, položaja tijela i mnogih ortopedskih tegoba koje se javljaju. Nervozne i frustrirane osobe drže glavu na poseban način, neprirodno, uz stalnu prenapregnutost mišića vratne kralješnice. Takvo držanje uzrokuje oštećenja na kralješnici. Iz sličnih razloga utučeni, žalosni, nesigurni i bezvoljni ljudi imaju spuštenu grudnu kralješnicu.
„Katkada već po rendgenskoj snimci kralješnice pacijenta mogu naslutiti o kakvom se psihološkom profilu radi – kaže japanski liječnik Kazuhiro MinatiYa – Vrijedi i obrnuto: po ponašanju pacijenta često unaprijed zaključim kakva bi mogla biti slika njegove kralješnice.“
Ortopedi odavno već znaju i upozoravaju: Nakon duljeg vremena depresivna stanja uzrokuju dugotrajnu napetost muskulature, a da čovjek nema mogućnosti za rasterećenje. Posljedica je toga ukrućenost mišića, što pak djeluje na nepravilno opterećenje kralješaka. Tjelesno preopterećenje organizam još može kompenzirati, ali ako je posrijedi i psihička prenapetost, nastaje istinska bolest

„Smrt rane mirovine“

Nije novost i nije nepoznato koliko stres pridonosi nastanku i pogoršanju bolesti, no još uvijek se malo zna o tome što sve predstavlja stres za organizam.
Jasno je, naime, da velika opasnost po zdravlje prijeti osobi koja je u saobraćajnoj nesreći izgubila svoje najdraže ili osobi koja je preživjela zemljotres i sl. No, mnogo je manje poznato da i stanje euforične radosti (koje u pravilu ne bismo svrstali pod stresove) vrlo opasno i može katkada rezultirati tragičnim posljedicama. Također se malo zna o nekim specifičnim životnim situacijama koje također predstavljaju stres sa svim negativnim posljedicama po mentalno, ali i fizičko zdravlje.

Trenutak umirovljenja, umjesto da predstavlja radost i olakšanje nakon desetljeća mukotrpnog rada, često je fatalna prekretnica u životu. Medicinski, rezultat takvog pomaka može biti katastrofalan. U prvih nekoliko godina poslije umirovljenja, srčani napadaji i broj oboljenja od raka naglo rastu, a smrt pogađa ljude koji su inače prije mirovine bili zdravi. “Smrt rane mirovine” kako se ovaj sindrom naziva, ovisi o spoznaji da su prošli dani kad je netko bio koristan; to je samo zapažanje, ali za nekog tko ga se čvrsto drži, ono je dovoljno da prouzroči bolest ili smrt.
Još manje je poznata činjenica da je sjećanje na stres katkada jednako pogubno kao i trenutak stresa sam za sebe. Naime, sjećanje – premda tek misao – potiče istu struju destruktivnih hormona kao i stres sam.

Izvor: aktuelno247.com