Ovo su vremena kada su divovi vladali zemljom

Ovo su vremena kada su divovi vladali zemljom

Jesu li divovi nekada hodali Zemljom? Postoje neki dokazi koji ukazuju na izgubljenu rasu divova koja je prethodila modernom čovjeku. Veliki dio toga su stari dokumentovani izvještaji koji tek sada izlaze na vidjelo.

I Biblija govori o rasi divova poznatih kao Nefili, za koje se kaže da je razlog njihovog nestanka bio Veliki potop. Mnoge drevne kulture su vjerovale da je rasa divovskih ljudi nalik bogu donijela znanje o civilizaciji natrag u mračne ravnice predistorije.

Kako god, čini se da se spomen o divovima možemo pronaći posvuda u starom svijetu.

To je uvjerenje kojeg se mnoge kulture i religije drže već dugo vremena.

Drevni divovi i dokazi o njihovom postojanju

Ako su nekada postojali divovi, gdje su onda njihovi skeleti? E pa, skeleti divova su pronađeni od Amerike, Rumunije, pa sve do Kine razbacani širom svijeta.

E sad neka neko sa sigurnošću tvrdi da u prošlosti uopšte nisu postojali divovi i da je sve to u glavama teoretičara zavjere.

Zadnjih godina, začudo takvih otkrića uopšte nema, a otkrića divovskih kostiju iz arheološke istorije su odjednom “misteriozno” nestala.

Dokaza o postojanju divova je i previše, da bismo ih samo tako lako ignorisali.

Divovski skeleti

Postoje mnogi vrlo dobro dokumentirani dokazi da su divovski kosturi pronađeni širom Amerike u kasnim 1800-ima. Na primjer, u Novoj Engleskoj pronađeni su skeleti koji su iskopani u drevnim grobnim humcima visine od 215 cm pa sve do 305 cm.

Ti arheološki dokazi objavljeni su u tadašnjim novinama koje su bile veoma ugledne, što samo povećava vjerodostojnost izvora.

Zapravo, postoji nekoliko dokumentiranih nalaza divovskih kostura iz cijele Amerike u prošlosti, a većina ih dolazi iz prijelaza u 19-ti vijek.

Ne možemo ni zanemariti dokaze da su širom Sardinije pronađene kosti divova visine preko 2 metra.

Divovske kosti humanoida, pronađene su i u drugim zemljama. U Rumuniji možemo pronaći brojne izvještaje o ogromnim ljudskim ostacima koji su iskopani nedavno u 1970-ima, uključujući i one koji su navodno bili visine 305 cm. Samo kost noge u nekih izmjerenih primjeraka iznosila je oko 180 centimetara.

Ogromni megaliti

I poslije toliko hiljada godina, naučnici, inžinjeri, pa i moderni filozofi ne mogu nam dati definitivne odgovore kako je čovjek drevnog doba uspio da izgradi tako nevjerovatne megalitske strukture širom svijeta.

Ali ako težina tih struktura sama po sebi nije dovoljno impresivna, ovo je kamenje izrezano, oblikovano i spojeno s takvom preciznošću da se slobodno može reći da izgleda kao ogromna kamena slagalica.

Oni koji su stajali ispred ovih fantastičnih struktura, mora da su pomislili da ih nikako nije mogao napraviti taj drevni mali čovjek, nego da se radilo o nekoj rasi super divova sa zavidnim tehnološkim znanjem.

PROČITAJTE I: Odakle dolaze misli?

Širom svijeta, bezbroj je takvih megalitskih lokacija. Pomislimo samo na Egipatske piramide, kipove sa Uskršnjeg otoka ili na megalite u Puma Punkuu u Boliviji , težine i po nekoliko tona.

Na drevnom nalazištu Baalbeku, u Libanonu, kameni blokovi korišteni u izgradnji temelja Jupiterovog hrama teški su i do 800 tona.

Postoje vrlo vjerodostojni argumenti da izvorni megalitski dijelovi u Baalbeku vode porijeklo od prije mnogo hiljada godina prije naše civilizacije.

Je li moguće da se Baalbek vraća, daleko u prošlost, u zaboravljeno vrijeme u istoriji Zemlje – između našeg sadašnjeg razumijevanja zapisane istorije – i istorije dinosaura, kada su divovi vladali Zemljom?

Ovo su samo neka od mnogih mjesta širom svijeta koja prikazuju gotovo nemoguća dostignuća ljudskog inženjeringa – a koja neki pripisuju intervenciji divova.

Arheološki dokazi koji misteriozno nestaju

Nekako je čudno da su iskopane kosti divova uvijek misteriozno nestajale nakon što su se uključile službene organizacije.

Postoje neki izvještaji koji sugeriraju da je tokom 19. vijeka, Smithsonian muzej u Americi bio vrlo zainteresovan za otkup kostiju divova koje su pronašli civili – samo da više nikada ne ugledaju svjetlost dana.

Slična je priča i na Sardiniji – s poljoprivrednicima u modernijim vremenima koji su otkrili masivne kosti i zube i predali ih vlastima, samo da ništa više ne bi čuli o njima.

U Rumuniji je nalazište na kojem je pronađeno nekoliko divovskih ljudskih kostiju kasnije trajno zapečaćeno, jer su vlasti otkriće smatrale previše eksplozivnim i šokantnim.

Možda je vrijeme da naučnici počnu razmišljati o dodavanju nove grane ljudskom porodičnom stablu? Ali, kako bi nazvali ove divove? Možda “Homo Gigantus”…